Kako je Neli postala baja – dopisnica iz dijaspore

Baja – srpski: mudo, jaje, faca, ljudina, šmeker i sl. (Vukajlija.com)

Primjena:

“On kad uđe. Svi stanu. Muzika se primiri. Konobar skida kaput. Uzima šešir. Izbacuju goste kroz prozor i oslobađaju mu sto. Ćerka vlasnika restorana dolazi da ga lično usluži.”

Izvinite (hrv. oprostite) što ovaj post počinjem definicijom, samo želim ustvrditi da smo svi na istoj stranici (eng. on the same page, zajebavam se, znam da znate…). Naime, navodno ovaj uzvišeni izraz u Bosni ima drugo značenje, i odnosi se na nekulturnu, vulgarnu osobu, seljaka. Što također nije daleko od istine, i prema mom skromnom ophođenju, ništa loše, dapače. Neke od najboljih trenutaka svog života imala sam s jednim seljakom, malograđaninom (doslovno) huehehe. 

I ispričavam se svojim korijenima što ne znam geografski locirati ovaj predivan izraz.  Uglavnom – baja, do jaja! 

Za potrebu pisanja ovog posta dotaknuti ću se tematike svog vlastitog irskog iskustva, i pričati malo o:

1. Mjesecima uoči dolaska u Irsku

2. Pronalasku posla, plaći i cijenama u Irskoj

3. Zaključak

Poduži je post,  nemojte zamjeriti, ali voljela bih da bude kako spada. Pa krenimo!

1. Mjeseci uoči dolaska u Irsku

U Irsku sam došla kao tele, 16. 1. 2018., sa svojim dragim, malograđaninom (u doslovnom smislu, čovjek je iz malog grada). 

Kad kažem kao tele, ponajviše mislim na činjenicu da sam odluku o tome donijela krajem 11. mjeseca prethodne godine, da nisam u životu googlala Irsku, Dublin. Ok, Cork samo jednom da vidim di je točno na mapi. Ovo napominjem jer mi puno vas piše kako imate želju, ali vas je iz nekog razloga strah. Prije nego sam otišla otac mi je rekao:

“Ćeri moja, nisi pametna, ali si zato glupa”.

Šalim se, rekao mi je: 

“Nema te što biti strah, imaš apsolutno sve predispozicije za ovaj pothvat. Obrazovana si, znaš engleski, zdrava…”

Ovo ističem zbog silnih ljudi (ok, dvoje ljudi – Ivana i Stele) koji su mi se javili sa željom da dođu u Irsku, ali se boje da neće uspjeti. Takvima uvijek kažem sljedeće:

Ljudi su prije stotinu godina putovali preko bare bez GPS-a, znanja jezika, kune, pa su i dalje teškim fizičkim radom stvarali unučad do 10. koljena koji još uvijek glasaju na hrvatskim izborima. Stoga, zašto ja ne bi mogla postati član dijaspore koji će ravnopravno kroz informirane odluke uljepšavati život svima ostalima koji su ostali u Hrvatskoj? I tako sam si rekla – i ja ću rađati unučad po bijelom svijetu i širiti hrvatski glas!

Šalim se naravno, nisam dovoljno proaktivna da odem do ambasade i glasam,  a ni da radim i rađam djecu, ali čast svima koji jesu! Poanta ove priče je da imamo nevjerojatne uvjete koje većina ljudi koja je migrirala do ovog stoljeća nije imala. Zamislite kakve su prije pripreme bile otići ne u drugu državu, nego u susjedno selo, grad itd.  Mujo 20. stoljeća ne zna engleski, vadi kartu, crtkara po njoj, dolazi u Zagreb na trg i gleda di je sjever, a Neli 21. stoljeća da ne zna uključiti navigaciju i otić u Irsku. E pa nisam ja budala! Štoviše, dan danas ljudi odlaze bez znanja jezika i uspiju, tako da Ivan i Stela, vi to možete! 

2. Kako sam dobila posao, plaća i cijene u Irskoj

Kojih 10 dana nakon što sam došla u Cork, bilo mi je neugodno jer se nisam prijavila na niti jedan posao. Naime, u slobodno vrijeme freelance-am i zarađujem neku siću preko interneta, pa sam znala da mi nije frka i da sve što trošim nanovo zaradim. Međutim, bilo me sram kada bi me ljudi pitali jesam li dobila posao, a ja ga nisam ni prijavila.  Ljudi imaju očekivanja, selo priča, hej! I tako jedan četvrtak prijavih par poslova na popularnim portalima za traženje posla u Irskoj i igrom prilika slučajno prijavim neki posao koji vjerovatno pri zdravoj pameti nikad ne bi. U petak dobim e-mail s dogovorom za telefonski intervju isti dan. Rješim neke testove online i dogovorim se za Skype intervju u ponedjeljak. Na Skype intervjuu mi je rečeno da sam dobila posao, ali u Dublinu. Plaća mi se nije svidjela, pa sam ga odbila, nakon čega dobivam puno bolju ponudu. Ovo je isključivo moje iskustvo, često ne ide ovako lako, ali eto i baksuz nekad sreća pos****. 

Sada zarađujem barem 5 puta više nego što sam u Hrvatskoj (jebiga, ne smijem po ugovoru pisati plaću), posao je odličan bez ikakvog posebnog pritiska, nemam nadređenu osobu iznad sebe u Irskoj i nadgledam tržište poduzeća u tri grada. Nešto što u Hrvatskoj ne bi radila vjerovatno još nekoliko godina, i naravno za puno manju plaću.

Kada se uzme u obzir da je cijena hrane u dućanima ovdje (ako znate gdje kupovati) i jeftinija nego u Hrvatskoj, svoj dio stanarine plaćam oko 430 eura (živim s dečkom i još jednom cimericom), ne patim na skupe restorane i shopping – od ove plaće živim i više nego dobro, a svaki mjesec kao što sam navela mogu uštediti bar 1000-1500 eura uz činjenicu da se ničega ne odričem, trošim pare na gluposti, kupuje si mobitele, gadgete i sve ostale pizde materine koje nam život čine ljepšima :). I odgovorno tvrdim da bi ovdje mogla lijepo i normalno živjeti čak i od minimalca koji iznosi oko 1500-1600 eura, što u Hrvatskoj nikada ne bih mogla.

3. I za kraj

Znam da među čitačima ima ljudi koji ne kontaju moj način izražavanja i humor, pa želim naglasiti da ovaj post nije napravljen za hvaljenje (niti sam ja  doživjela nešto posebno, ovakvih prča u Irskoj ima masu), već zato što sam svjesna da među vama postoje mnogi koji bi baš kao i ja htjeli bolji, dostojanstveniji i sretniji život. Ovo pišem da vas ohrabrim i potaknem da i vi ganjate svoje snove i nađete svoje mjesto pod suncem. I zato dodajem novu definiciju:

Baja, osoba koja je našla svoje mjesto pod suncem i napravila korak ka boljem životu. – Neli

Želim istaknuti da se smatram sretnom osobom, jer su moji roditelji u mene puno uložili i imala sam priliku odlično naučiti engleski, obrazovati se i izgrađivati tijekom života. Svjesna sam da mnogi dolaze s puno težom pričom, i vama dragi ljudi dižem kapu. Vama i svima koji se bore za svoje mjesto pod suncem, bilo u Hrvatskoj, Irskoj, Zanzibaru…

Ukoliko se želiš pretplatiti na moj newsletter i dobiti obavijest svaki put kada objavim novi post, unesi svoje podatke ovdje.

Hvala na čitanju i puno oblačnih pozdrava iz Dublina (uz ugodne temperature),

Vaša Neli. 

Spread the love

Neli nikada nije mislila da će postati djevojka iz dijaspore, smatrajući da je to rezervirano samo za ljude koji glasuju na izborima. Otkada je u Dublinu, ne opterećuje se previše balkanskim poslovima, uživa u životu i kao svi ostali u srednjim/kasnim dvadesetima propitkuje smisao istog. Korijeni joj ne daju mira, pa tu i tamo baca hejt na irsku kavu, ali u suštini voli Irsku, Irce i irsku plaću!

Leave a Reply

avatar
  Subscribe  
Notify of